DRUGA KOSJENKA
NITI JEDAN NIZ SLOVA NIJE TVOJE IME
napisao Zdravko Bartolić
ilustrirala Klasja Habjan
isuši more
planini dodaj visinu
…..
zamisli da možemo
ne letjeti
a imamo krila
…..
pticama čuvam
vrh
ptice mi donose zrak
.....
pronašla sam
udah
za pod glavu
znaš
da šuma zna što joj želiš ispričati
zato ispričaj
…..
izašla sam iz sebe
i upoznala
čistog tebe
…..
mi
čisti jednostavni i zagrljaja
vrijedni
…..
kad stanem pred tebe ja sam savršena
…..
hvala ti za
suzu
dočekanu niz moj obraz
…..
zavrtjeti ću
stoljeća šuma s tobom i
gubiti se ispočetka
vjetar će stati
kad podigneš ruku
da mi mahneš
…..
pristani
biti sa mnom rođen
u istom trenu
…..
daj da vjerujem
da postoje dva ista trenutka
s vrhova stabala kiša
pada prema oblacima zaostalim
nakon oluje
…..
vrištim
drvored jablana odlazi u nebo
sama sam nepar
…..
trčim vičem za olujom
zahtijevam svoj pljusak kapi
svaka svijetla točkica je
sunce
ispleti točkice u čipku
…..
ja sam sunce
i ne biram
na koje ću travke sjati
…..
slijedim sunce
praskozorje
nikada neću vidjeti
moje je tijelo komad zemlje
bez mojeg tijela
zemlja nije kompletna
…..
došla
sam u divljinu
blijedi odakle sam došla
…..
ujedinimo sve zastave i spalimo ih
stojim pred ogromnim zidom
i evo
sada ću ga zaobići
…..
izabrala sam
ispraviti istinu u dobru i lošu ovdje
i sada
…..
ja sam današnja univerzalna sreća
netaknuta
je moja sreća za pobjeći
…..
sve je moguće
jer sve izabiremo sami
…..
plamen svijeće
je zadrhtao na vrlo udaljen
dah
k'o more sam u buri
stanem
na zemlju i stojim
…..
kupila sam sunce
platila mjesečinom
…..
more se uzdiže
prema nebu grli nas raste nas
mi smo ljubav po moru
hodajmo po vodi
zavrištimo
dobar je to početak razgovora
…..
premjesti me u
riječ
kojoj se danas najviše raduješ
…..
ti vješti molim te
listajući svjetove
svijet u kojem smo zahvalni pronađi
dvije lokve
dva mjeseca i nigdje sam na baš
lijepom mjestu
…..
iz crkve se širi miris tamjana
iza lokvice vode
trag je šest šapa
…..
ti koji hodaš
iza mene
znaš da se ja neću okrenuti
koliko je dovoljno
dugo
ne tražiti sve
…..
oprostiti je razumjeti
ne biti žrtva da li si spreman
…..
opraštala sam
a ti si znao da sam i
razumjela
radujem se
je vrlo lako reći majstoru sreće
…..
imamo srce na srce prigrljeno
mi svemir
smo svemir
…..
daj da te zagrlim bez prestanka
budi mi
pri ruci sa svojim krilima
imam te
uz one koje volim
…..
ne gledam iz sobe s tisuću prozora
…..
ne otvaraš oči
daješ
nam da zajedno gledamo sve
moje tijelo ne ostavlja tragove po pijesku
moje tijelo hoda po vodi
o mojem tijelu nema dvojbe
…..
za sve zagrljaje
imam dovoljno raširenih ruku
…..
kamenčić s obale mora
darovao nam se je
sa svim svojim oceanima
sretna sam s njima
biti prekrivena
s pregrštima malih tišina koje mi donosiš
…..
nacrtao si me
s nevidljivom zvjezdicom
na obrazu
…..
crtam riječi
vidjeti
te u razgovoru želim
ja sam svoja
sreća
sve ostalo nije moja sreća
…..
moj dlan je dovoljno
mali
za sva čuda ovoga svijeta
…..
na što bismo
bili spremni
s jednim trenom više
ne sklapaju se oči
u tamu noći
već u snove
…..
znam točno
gdje je negdje
u šumi
…..
za imati izbor
zadrži me
izgubljenu u šumi
zajedno smo bili na planini
…..
u miru sam planina
i u miru je moj ostanak
…..
ovdje sam sada
sama
i zajedno
o tebi ne znam ništa
o tvojoj planini
znam sve do kamenčića
…..
znam te misliti
…..
dobri ti moj
milion brda u nama
ti znaš
ne trebam promijeniti
ništa
da bih bila bolja
…..
i moja je tvoja
noć
prostajana uz otvoreni prozor
…..
s pjesmama je lako
ne trebaju ti slova
pisala sam
hvala ti što si pozirao smjerno
za svoju pjesmu
…..
ne čitam
dodirujem riječi tvoje knjige
…..
ja govorim
bez riječi
ne znam jednostavnije
danas pišem sebi
ispisat ću sve margine
jonathana livingstona s ja volim sebe
…..
produžavam drage
riječi
za dva tri slova
…..
govoriš riječi prepune
smisla
ne mariš za rečenice
vjetar stoji
ja ga čekam za pomesti
me
…..
u moj vjetar
uz mene si ponuđen
…..
nevidljivi smo
no uvijek će biti spremnih
sjesti do nas
krug začaran u
krug
ringišpil se vratio u grad
.....
znano je da uz mene lijepu
na klupu u parku smiju
sjesti oni koji razumiju zagrljaj
…..
mi smo majstori
za mudro izabrati stoljeće
samoće
ne čitam priče
ne zanima me ni dobro ni zlo
…..
koliko dugo želim
trajati do trena
u kojem ću biti spremna
..…
poklonit ću ti
svoje vrijeme i ono će zauvijek
ostati uz tebe
zapisujem
čitam
i kad bilježnici ponestane stranica
…..
dajte mi olovku i papir
tko sam ja da izgovaram
riječi
…..
o ovoj riječi bez značenja
znam sve
pišem crno-bijelo
ne zanimaju me suvremene boje
na primjer tratinčica
…..
stotine varijanti zapleta
sam napisala
da bi kraj ostao isti
…..
znam da fali
zarez
no ovo je moja pjesma
ispričati ću ti
sve priče
koje moraš zaboraviti
…..
usudi se
postaviti
pitanje s kojim ćeš dobiti sve
…..
ili koja je riječ
dovoljna
da mi povjeruješ za tišinu
godina
tri jeseni
……
skutrena na rubu kreveta
ustrašena
da se pomaknem u nedirnute plahte
…..
ti si svoj
ovo je moj odlazak
došao je potiho trenutak
da se odgledam
u svom čarobnom ogledalu
…..
želim zaboraviti
kako se zapisuju sjećanja
…..
i
ne mogu vratiti mogu uživati
u tebi propuštenom
ja nisam tvoj strah
ja živim
mogu ti udahnuti sebe
…..
dajem ti sve što jesam
imaj snage
i smjelosti dati mi sve što jesam
…..
sebi
naučimo podijeliti riječ
na riječi
more ne priča o
vodi
jastreb ne priča o zraku
…..
ništavna je ova bura
za krila leptira
koja će se tek u zoru rastvoriti
…..
volim hodati raširenih krila
leptir je preletio
svemir u sjajnom zamahu
svojih krila
…..
pitala sam zlatnu
ribicu
za njezine tri želje
…..
između dva treptaja moga oka
puž je temeljito pregledao univerzum
i namignuo mi
pružila sam
vrani
uzela je grančicu za gnijezdo
…..
moja od svih istih
vrana
sleti mi na rame da ne brinem
…..
vrana je došla
vratila se u svoj dom noseći
me pod krilom
kontakti:
Zdravko Bartolić
zbazzzie@gmail.com
Klasja Habjan
habjanklasja@gmail.com
Kraj rezultata
No more pages to load